Kada kod logopeda?

Puno puta su me pitali, koje je pravo vrijeme da dijete posjeti logopeda. Nema univerzalnog odgovora na to pitanje. Često mislim da mi roditelji osjetimo kada je pravo vrijeme za posjetu specijalisti u svezi s bilo kojim "problemom" koji nas muči s našim djetetom, samo si to ne želimo priznati. No, da se vratimo na logopedske teme.

Ono što je najvidljive i zbog čega najveći broj roditelja kontaktira logopeda i zakazuje logopedsku procjenu su poteškoće izgovora. No, osim na izgovor potrebno je obratiti pozornost na puno drugih segmenata govorno jezičnog razvoja.

Bilo da je riječ o nedovoljno razvijenom govoru, mucanju, poteškoćama pri čitanju, pisanju ili izgovoru, roditelji i osobe s kojima je dijete u svakodnevnom kontaktu (učitelji, odgojitelji) često ne znaju kada treba potražiti pomoć.

Prema ljestvici razvoja govora prve poteškoće nastupaju u obliku nedovoljno razvijenoga govora ili nerazvijenog govora. Roditelji se često pitaju zašto njihovo dijete manje govori. Kada primijete da se dijete, inače urednog razvoja, premalo, pogrešno ili teže verbalno izražava u usporedbi s vršnjacima, roditelji se nerijetko uspaničare. Roditelji djece kod koje je dijagnosticiran nedovoljno razvijen govor počnu vrlo rano primjećivati govorne sposobnosti svog djeteta, što se često pripisuje tvrdoglavosti, lijenosti ili genetskom naslijeđu. Kada roditelji postanu svjesni da dijete ima problem, trebaju zatražiti savjet logopeda.

Važno je što prije krenuti sa savjetovanjem ili čak terapijom, jer je dijete često već u ranoj dobi dovoljno svjesno da se razlikuje od vršnjaka. Sluša, ali ne razumije ili želi odgovoriti, ali mu je izgovor iskrivljen i nerazumljiv pa se često događa da ga okolina ne razumije. A roditelji se toliko priviknu da odgovarajući na upite počnu nesvjesno podržavati iskrivljen način govora. Upravo zato vaše se dijete može osjećati nesretno, ljuto, frustrirano, rjeđe priča, a u komunikaciji počinje se sve više oslanjati na geste.

Kako bi se što bolje potaknula djetetova govorna komunikacija, važno je da uz logopeda u terapiji aktivno sudjeluju i roditelji. Uloga roditelja neizmjerno je važna jer upravo oni s djetetom provode najviše vremena.

Već od prvih mjeseci treba pažljivo slušati svoje dijete jer nam je već u toj dobi u stanju priopćiti mnogo o sebi. U glasovnoj igri dijete vrlo često dolazi i do naprednijih riječi kombinacijom slogova "mamama" ili "tatata", što roditelji često protumače kao "gle, reklo je mama ili tata!". Ta je prva riječ važna jer se često naziva i prva progovorena riječ, ali samo ako ima značenje. Do osmog mjeseca dijete treba reagirati na glasovni poticaj, izgovarati nekoliko slogova, glasati se kada mu se govori, treba proći fazu vokalizacije i gukanja. U dobi od 21 mjesec treba govoriti barem osam riječi sa značenjem, oponašati zvuk koji čuje, imenovati i pokazivati jednu ili dvije slike te riječima tražiti jesti i piti. Kad dijete postane sposobno izgovarati veći broj riječi s određenim značenjem, počinje shvaćati da se dvije riječi u govoru mogu povezivati tako da označuju odreneni smisao ("mama, daj", "mama, vode"). Tako se dijete počinje služiti jednostavnom rečenicom koja u početku nije potpuna, ali je dovoljno jasna i za okolinu razumljiva.

!!!!!!Na što treba paziti!!!!!

Tijekom prve dvije godine treba poticati dijete na izgovaranje samoglasnika i na kombinaciju suglasnika i samoglasnika u govoru (ma-ma, ta-ta, ba-ba, pa-pa).

Djeci od druge do četvrte godine treba se obraćati jasnim i jednostavnim rečenicama, ali i nadogranivati i proširivati ono što su rekla ("Idemo baki.", "Da, idemo baki."). Važno je postupno im proširivati rječnik i dati im mogućnost da što više prepričavaju događaje toga ili proteklog dana. Tako i roditelji mogu utjecati na postupan razvoj govora svoga djeteta.

Djeca u dobi između tri i tri i pol godine moraju ispravno izgovarati glasove p, b, t, d, k, g, m, n, j, f, v, h, l, a, e, i, o, u, dok se glasovi s, z, c, š, ž, č, ć, dž, n, r, lj i nj mogu tolerirati najdulje do pete godine.

Ako kod djeteta primijetite neka druga odstupanja u govoru kao što su mucanje ili brzopletost, treba što prije intervenirati. Ako je dijete premaleno za terapiju, barem ćete dobiti logopedski savjet kako se postaviti i reagirati. Mnogi roditelji često upozoravaju dijete: "Ne mucaj!", "Kako to govoriš!?", što je potpuno neispravno.

Terapija mucanja vrlo je delikatna te je potrebna dobra i zdrava komunikacija između logopeda i roditelja. Već se u dobi od tri godine može potražiti pomoć logopeda koji će procijeniti je li dijete spremno za terapiju ili je potrebno samo savjetovati roditelje.

Ako vaše dijete do polaska u školu nema govornih poteškoća, ali odgojiteljice u vrtiću primijete da pogrešno drži olovku ili ne može povezati skupinu glasova u riječ i isto tako rastaviti riječ na glasove (npr. umjesto T-A-T-A kaže TANJUR, umjesto M-A-M-A kaže MASKA), potrebno je što prije reagirati i uključiti dijete u terapiju. Iz takvih poteškoća mogu proizaći poteškoće u čitanju i pisanju te disleksija i disgrafija. Tada se počinje raditi na glasovno - slogovnoj terapiji kao predvježbama vještini čitanja i pisanja. Dijete počinje percipirati inicijalni i finalni glas u riječi, nakon toga osvješćuje glasove unutar same riječi i naposljetku počinje povezivati glasove u slogove, te slogove u riječ.

Vrlo je važno u predškolca ispitati orijentaciju u prostoru, odnose lijevo - desno u odnosu prema sebi i drugima, vidjeti postoji li jezična slabost u govoru, tj. čuti dijete kako se izražava i koliki mu je vokabular. Dijete u toj dobi treba naučiti da je pisana riječ znak za izgovorenu i da ima isto značenje i treba razumjeti pisanu poruku. Ako dijete s poteškoćama krene u prvi razred, one s vremenom postaju sve vidljivije. Naime, u početku kada počinje usvajati vještinu čitanja najčešće nastaju smetnje zbog nedovoljno učvršćene veze slovo - glas, prisutne su poteškoće u glasovnoj analizi i sintezi i u nedovoljno razvijenoj vizualno - motornoj percepciji.

Za početak samo savjet, a možda i terapija

U slučaju da su potrebne govorne vježbe, pravodobnim otkrivanjem uzroka i uključivanjem djeteta u terapiju mogu se ukloniti smetnje i spriječiti razvijanje djetetove svjesti o poremećaju i eventualne neugode koje bi moglo doživjeti u okolini, vrtiću ili školi. Prije početka terapije vrlo je važno otkriti zbog čega govor vašeg djeteta odstupa od govora vršnjaka.

Već se pri prvom susretu procjenjuje njegov govor i zaključuje je li u skladu s dobi. Ako se primijete odstupanja, provjerava se koliko odstupaju od normale. Iz razgovora s roditeljem dobiva se uvid o uvjetima u kojima se govor razvijao ili se još razvija. Ponekad je potrebno izvršiti neka dodatna ispitivanja kako bi se bolje utvrdilo stanje djeteta.

Logoped je taj koji će procijeniti može li i treba li dijete biti uključeno u logopedsku terapiju. U svakom slučaju dobit ćete korisne savjete koji će pomoći djetetu da predvalada te poteškoće.